Moja majka i ja zasadili smo ga
na samom rubu dvorišta
gdje završava kuća.
Moj otac je taj koji ga je donio,
ja imao sam samo pet godina,
a ono jedva jednu grančicu.
S dolaskom proljeća,
dobro pripremili smo zemlju
i natopili je vodom;
S komadićima drveta
napravili smo barijeru
kako se ne bi oštetilo.
Moje stablo niknulo je, moje djetinjstvo prošlo je..
Danas ispod njegove sjene koja toliko narasla je,
imamo sjećanja, moje stablo i ja..
S brzim prolaskom godina,
s dugim hlačama,
stiglo je i doba adolescencije;
Bilo je to u sjeni mog stabla,
jednog ljetnog poslijepodneva
kada izgubih svoju nevinost.
Onda je došlo vrijeme studiranja,
s čestim vračanjima kući,
ali u punoj svijesti;
Započeh dugo putovanje,
samo s kartom u jednom smjeru
i tako pridobila me odsutnost.
Moje stablo ostalo je, vrijeme minulo je..
Danas ispod njegove sjene koja toliko narasla je,
imamo sjećanja, moje stablo i ja..
Prošle su mnoge godine,
i napokon sam se vratio
svojoj rodnoj grudi,
a na samom rubu dvorišta,
tamo čekalo me,
kao što čeka se neki prijatelj…
Činilo se kao da mi se smiješi,
kao da želi da mi kaže:
"gle..ja pun sam gnijezda"
To stablo koje zasadili smo
prije četrdeset i nešto godina,
kada bio sam tek maleni dječak.
Ono je niknulo, vrijeme prošlo je…
Pola mog života s njim ostalo je…
Danas ispod njegove sjene koja toliko narasla je,
imamo sjećanja... moje stablo i ja..