Bugo:
Imao sam želju da pričam sa tobom,
ne znam ni sam šta da ti kažem,
da li o vratima napravljenim od majici
ili o Serđu koji se nije vjenčao?
Imao sam želju da se igram sa tobom
ko će pljunuti dalje,
da lomim stakla u fabrikama,
da učinimo da svi viču na nas.
Ah, koja je dosada biti odrastao,
ići na rođendane i pričati
o novcu, o tuđoj djeci,
ah, kasno je i već moram ići.
I nedostaje mi da čekam ljeto,
da kupim obojene bombone,
i nedostaje mi ulica, nas dvoje na biciklima,
i nedostajem mi ja, nedostaješ mi ti.
I nedostaje mi jedna lijepa pjesma,
da platim nešto sličicama,
i nedostaje mi hemijska među zubima,
nedostajem mi ja, nedostaješ mi ti,
da li ti nedostajem ja i da li sebi nedostaješ?
Ermal Meta:
Imao sam želju da pričam sa tobom,
da te podsjetim na tvoju prvu loptu
koja je završila ispod auta
ali je sa vjetrom znala da odleti.
Ne znaš kakvu imam želju da se igram,
ali i da plačem i da istresem nos,
posle da uronim u najviše biljke,
vratim se kući prekriven travom.
Ah, ali zapravo smo već odrasli,
sa obavezom da damo odgovore,
potpišemo i ne bacamo kamenčiće,
ah, i dalje te volim.
I nedostaje mi da čekam ljeto,
da kupim obojene bombone,
i nedostaje mi ulica, nas dvoje na biciklima,
i nedostajem mi ja, nedostaješ mi ti.
I nedostaje mi jedna lijepa pjesma,
da platim nešto sličicama,
i nedostaje mi hemijska među zubima,
nedostajem mi ja, nedostaješ mi ti,
da li ti nedostajem ja i da li sebi nedostaješ?
Bugo:
Imao sam želju da pričam sa tobom,
ne znam ni sam šta da ti kažem.
I nedostaje mi da čekam ljeto,
da kupim obojene bombone,
i nedostaje mi ulica, nas dvoje na biciklima,
i nedostajem mi ja, nedostaješ mi ti.
Ermal Meta:
I nedostaje mi jedna lijepa pjesma,
da ukradem majki 500 lira,
i nedostaje mi hemijska među zubima,
i nedostajem mi ja, nedostaješ mi ti.
Bugo:
Da li ti nedostajem?
Ermal Meta:
I da li sebi nedostaješ?
Bugo:
Više se ne sjećam.