Mi smo uvijek iste
prelazili pute,
ponovo kroz kišu
gradove što šute,
podijelili tugu
i iskustva skupa,
ponekad daleki,
ali uvijek skupa.
Dok smo tako išli,
nisi znao da smo
dobijali više,
izgubivši časno.
A kad bi te srela
umorna na cesti,
nešto bi mi reklo,
mi ćemo se sresti.
Mi ćemo se sresti
kada bude čas
pored jednog toplog mora.
Godine su duge,
radine za nas,
zato tako biti mora.
Mi smo istim nebom
letjeli i pali
i jedno o drugom
oduvijek sve znali.
Prijatelji lažni
oko nas su bili.
Plaćali smo svima,
al' smo i mi pili.
Više nećeš čuti
one riječi teške.
Živjeli smo ludo
i činili greške.
Jer sad poslije svega –
i suza i rata –
sad te bolje ljubim
ko muža i brata.
Mi ćemo se sresti
kada bude čas
pored jednog toplog mora.
Godine su duge,
radine za nas,
zato tako biti mora.