Mi dispiace [Bosnian translation]

Mama, sanjala sam da si kucala na moja vrata

I malo zbunjena, skinula si svoje naočale

Da bi me vidjela bolje i po prvi put

Osjećala sam, kao i ti, da nismo slične

I držeći me, bila si iznenađena

Da si toliko tužna i nisi mogla pronaći mir

Koliko te dugo nisam zagrlila

I u ovoj tišini rekla sam ti tihim glasom...žao mi je!

Kako god, ta buka je bila dovoljna da me probudi

Da me natjera da zaplačem i da se vratim

U svoje djetinstvo, u sve te izgubljene dane

Gdje ljeti nebo postaje more

I slušala sam te bajke koje si prepričavala tihim glasom

I kada sam zaspala u tvojim rukama

Ne znajući tada da sam bila sretna

Ali s šesnest godina sam se promjenila

I vidjela sam sebe onakvu kakva sam zapravo

I iznenada sam se osjećala sama i očajna

Jer više nisam bila kćerka kakva sam željela da budem

I tako je završilo naše povjerenje/bliskost

Ti mali razgovori koji su bili od velike pomoći

Sakrila sam se u hladno nestrpljenje

I ti ćeš poželjeti sina kojeg nikada imala nisi

Sada provodim sve vrijeme van kuće

Nisam mogla podnjeti tvoje propovjedi

Također, počela sam biti ljubomorna

Jer si bila divna, nedostupna i lijepa

I tako je moj san prolazio

Zajedno s mojim srcem, u boci, u moru

I izgubljenom sjećanju je potrebna hrabrost

Jer me je bilo sramota što sam tvoja kćerka

Ali ti ne kucaš na moja vrata i uzaludno

Sam sanjala san koji ne mogu realizirati

Jer moje misli su prepune mojih hirova

Jer ponos mi ne dozvoljava da ti oprostim

I onda, ako zaista pokucaš na moja vrata

Neću biti u stanju da ti kažem i jednu riječ

Razgovarat ćeš s mnom s svojim pomalo strogim pogledom

I opet ću se osjećati sama

I zbog toga sam ti napisala ovo nejasno pismo

Da bih ponovo osjetila malo mira na kraju

I ne da tražim od tebe kasni oproštaj

Ali biti u stanju reći ti mama...žao mi je!

Nije istina više da te se sramim

I moja duša, ja to osjećam, je slična tvojoj

Strpljivo ću čekati na drugi san

Volim te mama...piši mi...tvoja kćerka