Ja sam rođena tog jutra
zovem se Mercy,
usred mora
između dvije zemlje, Mercy.
Bio je to dug put i Majka ga je prešla.
Ona me imaše u svojoj koži, osam i pol mjeseci.
O da, osam i pol mjeseci.
Napustili smo kuću, bio je rat.
Sigurno imaše pravo, ne imaše ništa za izgubiti.
O ne, osim života.
Ja sam rođena tog jutra,
zovem se Mercy.
Pružiše mi ruku
i ja sam živa.
Ja sam sva ona djeca
koju je uzelo more.
Živjet ću sto tisuća godina.
Zovem se Mercy.
I ondje pred očima je bio neprijatelj,
golemo plavetnilo, možda beskrajno,
ali da, znali smo cijenu.
Pojavljujući se iz jednog vala, prijateljski brod
vratio je šansu za naše preživljavanje.
To je mjesto gdje sam prvi put zaplakala.
Ja sam rođena tog jutra,
zovem se Mercy.
Pružiše mi ruku
i ja sam živa.
Ja sam sva ona djeca
koju je uzelo more.
Živjet ću sto tisuća godina.
Zovem se Mercy.
Ja sam rođena tog jutra.
Zovem se Mercy.
Hvala, hvala, dobro sam, hvala.
Hvala, hvala, dobro sam, hvala.
Hvala, hvala, dobro sam, hvala.
Hvala, hvala, dobro sam, hvala.