Memory of a Free Festival [Croatian translation]

Djeca od konca ljeta okupljena na vlažnoj travi

Svirali smo pjesme naše i osjetili nebo Londonsko

Odmarajući na našim rukama, bila je to Božja zemlja

Bilo je to nesavršeno i prirodno, bio je to raj

Dodir, dodirnuli smo pravu bit

Zadržavanja svakog života

Tražili smo pravi izvor veselja

Nismo uspjeli, ali tako se činilo

Poljubio sam mnogo ljudi tog dana

O, da mi je uhvatiti samo kap onog

Zanosa koji je tog popodneva harao

Obojiti tu ljubav po bijelom balonu

I odlepršati ga do najvišeg vrha vrhova svih

Taj čovjek gurnut je s one strane uma

Spoznaja morala bi biti isto

Razgledali smo nebo duginim očima

I vidjeli oruđa svakog oblika i veličine

Pričali s visokim Venerijancima koji prolazili su

I Peter pokušao se popeti na brod

Ali kapetan prodrmao mu je glavu

I udaljeno vinuli su se u visinu

Penjući se kroz bjelokosni treperavi oblak

Netko propustio je malo blaženstva među gomilu

I hodajući vratili smo se na cestu pjevajući

Sunce Stroj silazi, i imati ćemo zabavu