Pada veče
Mama joj gasi crtaće
Vreme za spavanje
Sutra pritiska ona opet školsku klupu
Kaže" Laku noć" ostavlja vrata odškrinutim,
Posmatra svoju majku sa okruglim stomakom.
Ona deluje stalno umorno, plus prekovremeni sati
Odriče se same sebe, daje maloj sve, što joj treba
Ona je jedna jaka žena
I plače potajno sama, samo ako zna, da je niko ne gleda
Iznenada neko kuca na vrata
On je opet tu
Rikanje. Vrata lupaju on je ponovo tu
Mala sluša kao i svaki put, šta on sa njom radi jedan potpuno drugačiji čovek kada popije
Ne zadugo razbija tanjir, a ona stolnjak prevlači preko glave
Prva suza se spušta niz lice
Od straha za svoju majku
Refrain]
Jel sve ovo moja krivica?
Kaži mi mama, kaži,
Jer sve ovo moja krivica, kad on viče?
Jer ovo sve moja krivica?
Ja ne mogu pomoći, ne
Ona kaže da sam previše mala
Jel sve ovo moja krivica?
Kaži mi mama , kaži
Jel sve ovo moja krivica, kada lupa vratima?
Jel je sve ovo moja krivica?
Ne mogu pomoći ne
Previše sam bila mala, previše sam bila mala
On je samo očuh
Iz ljubaznosti ga zovem tata
Po zanimanju Kfz- mehaničar
Za njegov Mercedes je on tu,
Ali svoju porodicu vozi sporednim putem
Zaviriti u njegova primanja,
Bila bi to velika stvar
Nema šta da izgubi
Mi nismo njegova deca
Psihoza se udavila u večernjim rakijama
Od jednog malog Hajnikena nastaje farsa
Ne treba puno dok ne razbije vazu a ona se zgrči ispod pokrivača
Obraća pažnju, da tiho diše
Da on ne bi čuo da je još budna
Refrain]
I njen mali svet se ruši iza otškrinutih vrata sobe
I njen vedar sver se ruši iza otškrinutih vrata sobe
Vuče promaja, hladno je
(Refrain]
Jel sve ovo moja krivica?
Jel sve ovo moja krivica?