Zadržavam mnogo više nego što gubim
Puštam tebe ali ne i uspomenu
Zadržavam one čarobne godine
Doći će i druge, ispričat ću ti
Jer smo oboje znali biti sretni i savladavali smo naše prepreke,
Gledati s tobom prema naprijed je bio cijeli jedan spektakl
I shvatila sam da spava puno manje onaj koji voli malo više
Zadržavam ove zlatne trnce koje osjećam
Jer zaboraviti ih ne bi bilo razumno
Zadržavam čak i ovu otvorenu ranu
I to što nemam pravo me uopće ne muči
Jer treba prihvatiti razlike
Koje su uvijek postojale između tebe i mene
Živjeti ne obazirući se je li važnije biti slab ili pobjednik
I dok si ti spavao ja sam promatrala nebo
Vidjela sam zvijezde kako plešu na prstima gledajući tebe
Dok ne napune tvoje prostranstvo najljepšom svjetlošću s neba,
Dok ne preplavi naš život najljepšom svjetlošću
Zadržavam sve što si mi rekao na odlasku
Tvoj dah u grudima i cvijeće od slijeza
Jer nema nikakvog neuspjeha ni kraja, a u sredini će ostati ono dobro,
Zadržavam i tvoju gorčinu ako se slažeš
Kunem ti se da sam svoju pustila da se izgubi
Ako smo bili dio jedne greške,
Ponekad smo znali biti i nešto bolje.