Ne, neću to ponoviti, ne želim se pretvarati.
Ako ne može da bude kao prije, moram pustiti da se završi.
Ne želim ono što sam bio, od tada sam se promijenio.
Ali možda jednog dana…
Da, možda jednog dana.
Moram odustati i zaboraviti.
Samo otići, to zaustaviti.
Ako predugo čekam plašiću se da skočim.
Ali možda jednog dana…
Vidim te kako se osmjehuješ dok moje ime zoveš.
Počnješ da osjećaš, i osjećaćeš isto.
A ja znam da možda došao je dan.
Možda došao je dan …
Ponovo!
Zato, reci mi da došao je taj dan, reci mi da neki dani vraćaju se…
Ne, neću više, nema smisla.
Ako ne može da bude kao prije, ne smijem to više spominjati.
Ne želim isto što i prije, vremena promijenila su se
Ali možda ću te jednog dana…
Vidim te kako se osmjehuješ dok moje ime zoveš.
Počneš da osjećaš, i osjećaćeš isto.
A ja znam da možda došao je dan.
Možda došao je dan…
Kad bih to mogao ponoviti, možda još samo jednom.
Mislim da bih opet uspio, kao i prije.
Kad bih to mogao isprobati.
Kad bih samo mogao biti siguran.
Da će možda jednog dana biti posljednji.
Da, možda jednog dana dođe kraj.
Oh, “možda jednog dana” znači da će sve to prestati.
Ili se “možda jednog dana” uvijek vraća…