Nikada zvijezde ne padaju kada si daleko a želio bih te zagrliti,
želje su završene i imam samo tintu i ruke beskorisne,
znam da te ne mogu zagrliti ipak, barem mogu ti pisati
i ako ti ikad dođe...to što sam napisao, bar pročitaj...
već si bacila onu fotografiju gdje vjetar je zamrsio* tvoju
kosu i ja sretan što,
sam sjedio blizu tebe...
već si zaboravila pjesmu koju sam ti napisao, gdje ti
pričam o važnosti i potrebi što
imam da tebe imam blizu...
ko zna da li se ponekad desi i tebi, da pogriješiš a zatim se nasmiješ i da se predaš ponosu iako znaš, unutar sebe da me želiš zagrliti...
ako sam se udaljio i bio sam
to je bilo samo da se odbranim...od tvojih nesigurnosti...
ali unutar sebe znam više nego sigurno da
da te volim i želio bih te živjeti**
već si bacila onu fotografiju gdje vjetar je zamrsio* tvoju
kosu i ja sretan što,
sam sjedio blizu tebe...
već si zaboravila pjesmu koju sam ti napisao, gdje ti
pričam o važnosti i potrebi što
imam da tebe imam blizu...
već si bacila onu fotografiju gdje vjetar je zamrsio* tvoju
kosu i ja sretan što,
sam sjedio blizu tebe...
već si zaboravila pjesmu koju sam ti napisao, gdje ti
pričam o važnosti i potrebi što
imam da tebe imam blizu...