Dakle, pitate se zašto uvek nosim odeću crnu
Zašto nisam svetlim bojama ogrnut
I zašto moja pojava tmurnim tonom pleni
Pa, postoji razlog za stvari na meni
Nosim crno za siromašne i potučene
U beznadežnom, gladnom delu grada nastanjene
Nosim ga za zatvorenika što dugo plaća zločin svoj
Ali se nalazi tamo
Jer je žrtva vremena samo
Nosim crno za one koji nikad pročitali ili poslušali nisu
Reči koje je izgovorio Isus,
O putu do sreće kroz ljubav i milosrđe,
Zašto se On, pomislio bi,
Obraća direktno tebi i meni?
Pretpostavljam da nam ide vrlo dobro, u stvari,
U našem nizu besnih kola i luksuznih stvari,
Ali kao podsetnik na sve one zadržane ljude,
Tamo napred Čovek u crnom treba da bude.
Nosim je za bolesnog i usamljenog starog tipa,
Za nemarne što su ostali hladni nakon lošeg tripa,
U žalosti za ugašenim životima, ne odvajam se od crnine,
Svake nedelje stotinu dobrih mladića pogine.
I nosim je za hiljade koji su umrli,
Verujući da je Gospod stajao pokraj njih,
Nosim je za još sto hiljada koji su umrli,
Verujući da smo svi mi stajali pokraj njih.
Dakle, neke stvari nikad neće biti ispravne,
Gde god da odeš – promene su potrebne,
Ali dok ne krenemo da stvari ispravljamo
U crnom odelu videćete me samo
Ah, voleo bih da nosim dugu svaki dan
I govorim svetu da je sve potaman,
Al’ pokušaću na mojim plećima
Da ponesem malo tame,
Biću čovek u crnom -
Sve dok nam ne svane.