Dobro, pitate se zašto se uvijek oblačim u crno,
Zašto nikad ne vidite svijetle boje na mojim leđima,
I zašto moja pojava ima mračan ton.
Pa, postoji razlog za stvari koje nosim.
Nosim crno za siromašne i slomljene,
Što žive na beznadnoj, gladnoj strani grada,
Nosim ga za zatvorenika koji je dugo plaćao za svoj zločin,
Ali je tamo jer je žrtva vremena.
Nosim crno za one što nikad nisu pročitali,
Ili slušali riječi koje je Isus rekao,
O cesti prema sreći kroz ljubav i pomaganje,
Zašto, pomislili biste da On govori ravno vama i meni.
Dobro, ide nam vrlo fino, pretpostavljam,
Na našem potezu munjevitih auta i fine odjeće,
Ali samo da imamo podsjetnik na one što su zadržani iza,
Tamo ispred bi trebao biti Čovjek u Crnom.
Nosim ga za bolesne i usamljene stare,
Za neodgovorne koje je njihov loš put ostavio hladnima,
Nosim crno u žalovanju za životima koji su mogli biti,
Svaki tjedan izgubimo stotinu dobrih mladih ljudi.
I, nosim ga za tisuće onih koji su umrli,
Vjerujući da je Gospodin na njihovoj strani,
Nosim ga za još njih sto tisuća koji su umrli,
Vjerujući da smo svi mi bili na njihovoj strani.
Pa, ima stvari koje nikad neće biti ispravne, znam
I stvari treba mijenjati kud god krenuli
Ali dok ne počnemo praviti pomak da nekoliko stvari ispravimo
Nikad me nećete vidjeti da nosim bijelo odijelo
Ah, volio bih nositi dugu svaki dan,
I govoriti svijet da je sve OK,
Ali probat ću ponijeti djelić tame na svojim leđima,
Dok stvari ne budu svjetlije, ja sam Čovjek u Crnom