Misli laskaju trbuhu porađajući snove.
I pred gorućim prozorima ti si mi se otvorila.
Nježno-blještavi cvjetić, netaknut poput djeteta.
Naivna u ljubavi, cijela sunčana.
I u sobi vatra (ogoljena svijetlom).
U oblaku postelja (prekriva valove).
Okreni se, iza tebe su vrata.
Tako će nam biti bolje, vjeruj mi...
Grimizni zalazak teče po zidu.
U tim slomljenim zrakama
Razgledao sam te uzduž i poprijeko.
Ali ti nisi ništa znala o meni.
Grimizni zalazak crta po zemlji.
Ne trudi se naivno doseći
Ono što je već davno potonulo na dno.
Ako nisi ništa znala o meni.
Zalupivši vratima, trči. Ne gledaj za sobom.
Siguran sam da ćeš si pronaći dostojnog momka.
Sa mnom neće biti ljubavi, sa mnom ćeš se izgubiti.
Ali zatvorila si vrata s krive strane, i sve je bilo uzalud.
I ponovno u sobi vatra (ogoljena svijetlom).
Griju oblaci (sve će se ponoviti).
Spušta se noć, i kada bi se na njoj zaustavili
Bilo bi nam bolje, vjeruj mi...
Grimizni zalazak teče po zidu.
U tim slomljenim zrakama
Razgledao sam te uzduž i poprijeko.
Ali ti nisi ništa znala o meni.
Grimizni zalazak crta po zemlji.
Ne trudi se naivno doseći
Ono što je već davno potonulo na dno.
Ako ništa ne znaš o meni (ne znaš o meni).