Malinconia [Bosnian translation]

Sjeta ima valove kao more,

Tjera te da odlaziš zatim da se vraćaš, polagano te ljulja...

Sa sjetom možeš polagano plesati,

Možeš je grliti u tišini i potpuno osjetiti u sebi...

Osjetiti da ti je blizu, čak i daleko

I putovati a da se ne pomakneš s mjesta

I živjeti drugim životima...

Osjećati se kao da letiš u avionima

U sjajnim brodovima,

U vlakovima koje vidiš da prolaze...

Ima vruću i crvenu svjetlost poput sutona

nekog ranjenog dana koji ne želi nikad umrijeti...

Čini se gotovo poput sreće, poput duše koja odlazi,

Sna koji se miješa sa stvarnošću

Možeš je zamijeniti s tugom ali samo duša zna

da će joj i bol biti potrebna...

I na trenutak se zaustavi da utješi plač

ranjenog svijeta koji ne želi nikad umrijeti...

I gubi se u dinama pustinje,

Među valovima otvorenog mora

Čak i u ovom gradu...

I osjećaš da sve možeš oprostiti,

Da je uvijek sve jednako

To jest, da se sve može promijeniti

I stojiš u tišini i slušaš

I osjećaš da može biti slatko

umrijeti jedan dan...

U vrućoj i crvenoj svjetlosti sutona

jednog ranjenog dana koji nikad ne želi umrijeti...

Čini se gotovo poput sreće, poput duše koja odlazi,

Sna koji se miješa sa stvarnošću

Možeš je zamijeniti s tugom ali samo duša zna

da će se dogoditi čak i bol...

I na trenutak se zaustavi da utješi plač

ranjenog svijeta koji ne želi nikad umrijeti...