Tri turske svijeće spaljuju zavjesu od breze
odražavaju tvoj osmijeh u ovoj tako plavoj noći
otkad si otišao više ništa nije isto
samo čujem tvoju simfoniju preseljenu u staklo
I sada kada je sve drugačije
mislim da moj život plovi u ponoru
gdje si, ništa nije isto
tako mi je teško živjeti od uspomena na tebe
prazna sam popu rupe
i tko će mi sada doći
da ostane i nikada ne ode
Tvoje lice među sjenama
tvoj obris na prozoru
a ja pretvorena u zid iznad kreveta
još osjećam hladnoću tvog zaborava na krovu
i mjesečeve ruke sviraju naš klavir
I sada kada je sve drugačije
mislim da moj život plovi u ponoru
gdje si, ništa nije isto
tako mi je teško živjeti od uspomena na tebe
prazna sam popu rupe
i tko će mi sada doći
da ostane i nikada ne ode
Zašto mi je teško zaboraviti te
ponovo biti kakva sam bila prije
što sam učinila da sam te izgubila
prokleta sreća
I sada kada je sve drugačije
mislim da moj život plovi u ponoru
gdje si, ništa nije isto
tako mi je teško živjeti od uspomena na tebe
prazna sam popu rupe
i tko će mi sada doći
da ostane i nikada ne ode
I sada kada je sve drugačije
mislim da moj život plovi u ponoru
gdje si, ništa nije isto
tako mi je teško živjeti od uspomena na tebe
od uspomena na tebe