U jednome gradu, smještenom tamo negdje
Između Sklarske Porebe i Gdinja
Živio je gospodin, kojega je pratilo među damama
Zasluženo najgore mišljenje
Bilo bi teško njemu pronaći neke vrline
Dok je mane razvijao stalno
Tako da djevojke uopće nisu krile
Što misle o takvima kao što je on
Govorile su mu da je gad
Govorile su mu da je nitkov
Da je takav
Da mu se samo može odmahnuti rukom
Govorile su mu: idi odavde!
Govorile mu: Ah, ti!
Govorile mu sto puta
Kroz dane, toliko dana
Mada bi bilo teško očekivati od gada
Da će ga išta od toga dirnuti
Da će shvatiti što se krije na dnu toga
Da će razumjeti, da sve najbolje zna
Govorile su mu: idi odavde!
Govorile mu: Ah, ti!
Govorile mu sto puta
Kroz dane, toliko dana
Potrebna je snaga kako bi se promijenio svijet
Odakle djevojci tolika snaga?
Te iskrene riječi izgovarane odavno
Možda će ga promijeniti
On bi ih samo pogledao u oči
I sve se činilo nekako drukčije
I te riječi, što su trebale nešto značiti
Odjednom nisu to značile
Govorile su mu da je gad
Govorile su mu da je nitkov
Da je takav
Da mu se samo može odmahnuti rukom
Govorile su mu: idi odavde!
Govorile mu: Ah, ti!
Govorile mu sto puta
Kroz dane, toliko dana
Mada bi bilo teško očekivati od gada
Da će ga išta od toga dirnuti
Da će shvatiti što se krije na dnu toga
Da će razumjeti, a opet, tko zna
Govorile su mu: idi odavde!
Govorile mu: Ah, ti!
I nešto se mijenjalo
I bilo je ponosa u tome!
Govorile su mu da je gad
Govorile su mu da je nitkov
Da je takav
Da mu se samo može odmahnuti rukom