Danas je mjesec tužan i sam,
skriven u noći,
šapuće u sebi svoju muku.*
Nikada nije upoznao sunce koje daje život,
samo sjenu,
tamnu i bojao se za nju.
Vidjeh ga toliko moćnog,
mjesec čaroban i lijep.
Sa svojom blagom svjetlošću zadivljuje,
sve one koji vole i sanjaju.
Svako jutro svjetlost zore,
dominira mojim mislima,
i mjesec ne zna ništa,
i mjesec na zna ništa.
Svako jutro svjetlost zore,
koja svakog dana daje nam nadu.
Dolazi najavljujući jedan novi početak,
i tako može se nastaviti živjeti.
Svake noći daje mi znak da ga vidim, i on
pruža mi svoju ruku
osvijetljen srebrnim zvijezdama.
Nikada nije upoznao sunce koje daje život,
samo sjenu,
tamnu i bojao se za nju.
Vidjeh ga toliko moćnog,
mjesec čaroban i lijep.
Sa svojom blagom svjetlošću zadivljuje,
sve one koji vole i sanjaju.
Svako jutro svjetlost zore,
dominira mojim mislima,
i mjesec ne zna ništa,
i mjesec na zna ništa.
Svako jutro svjetlost zore,
koja svakog dana daje nam nadu.
Dolazi najavljujući jedan novi početak,
i tako može se nastaviti živjeti.
Svako jutro svjetlost zore,
koja svakog dana daje nam nadu.
Dolazi najavljujući jedan novi početak,
i tako može se nastaviti živjeti.