Na prugastim nogama pauk stiže
Meko kroz sjenu večernjeg sunca
Prikradajući se pored prozora blagoslovljeno mrtvima
Tražeći žrtvu što se trese u krevetu
U potrazi za strahom u nakupljenom čemeru i
Odjednom! Pokret u kutu
Sobe! I nema ničega što mogu kad
Shvatim kroz jezu da pauk
Večeras za večeru ima mene
Tiho se on smije i tresući se njegova glava prikrada
Bliže i bliže nozi kreveta i
Mekše od sjene i brže od muha njegove
Ruke su svuda oko mene i njegov jezik u mojim
Očima "Mirno budi, smireno, tiho budi sad, mili moj
Dječače, ne opiri se tako ili ću te samo voljeti
Više jer prekasno je da umakneš ili
Upališ svjetlo, pauk te ima
Večeras za večeru"
I osjećam se kao da me jede tisuću
Milijuna drhtavih krznenih rupa i znam da
Ujutro ću se probuditi u hladnoći da se treseš
I pauk je uvijek gladan...