Obojiću stan u ružičasto.
U spavaćoj sobi biće noć, a u kuhinji zora.
Otključaću sve brave.
I sve pjevaće kad rukom mahnem.
A kada na dlanove sa neba
Pada teška noć- pleše vjetar
Ja ću prema njemu pješice poći
Iz doma osunčanog- tamo će me sresti
Milioni stotina kuća i veče.
Grad ga hvata za ramena.
Ne znam, kako da kažem, da ovo je najbolja noć.
Ne znam, kako da kažem, da s njim je najbolja noć.
Ne znam gdje je istina, ne znam gdje je laž.
Pjevam za nebo, sa kojeg pada kiša.
Ne pamtim, koliko sam vidjela lica.
U mojoj knjizi života, malo je stranica.
Ali kada na dlanove
Pada teška noć- pleše vjetar
Ja ću prema njemu pješice poći
Iz doma osunčanog- tamo će me sresti
Milioni stotina kuća i veče.
Grad ga hvata za ramena.
Ne znam, kako da kažem, da ovo je najbolja noć.
Ne znam, kako da kažem, da s njim je najbolja noć.