Vidjeh jutra
zlatne boje na visokim planinama
U boli i s osjećajem slobode
orla dok on(a) leti
Pokrečući svijet
dok je usrećila moju dušu dok sam ja umirao
Ljekovito kao boje u sunčevoj svijetlosti
i sjene njenih očiju
Budeći se ujutro
da bih osjetio njene prste na svojoj koži
Brišući tragove ljudi
i mjesta koje sam posjetio
Učeći me da je prošlost nešto
gdje nema smisla pokušavati
Pričajući o budućnosti
i novcima, ljubavi i vremenu koje smo proveli
Voljeti ju bilo je lakše
od bilo čega što ću opet ponoviti
Shvativši
da nikad prije nikog nisam poznavao
Njoj nije bilo neugodno biti ženom
niti biti prijateljicom
Ne mogu razumijeti kako je lako
otvorila sva vrata u mom umu
Ali sanjajući bilo je lako
kao i da nikad neće prestati
I voljeti ju bilo je lakše
od svega ću ikad opet napraviti