Provodio sam svoje vrijeme u depresiji
Bio sam uhvaćen u kotao mržnje
Osjećao sam se progonjeno i paralizirano
Mislio sam da će sve ostalo samo čekati
Dok si ti trošio vrijeme na svoje neprijatelje
Zahvaćen u groznicu prkosa
Izvan tvoje vizije tunela, stvarnost blijedi
Kao sjene u noći
Izmučiti se na oprez
Neće nimalo pomoći
Zato jer neće biti sigurnosnih brojeva
Kad Onaj Pravi otiđe
Zar ne vidiš svoje dane razorene mrakom?
Je li istina da udaraš šakama od pod?
Zarobljen u svijetu izolacije
Dok bršljan raste preko vrata
I tako otvaram vrata svojim neprijateljima
I pitam možemo li početi iznova
A oni mi kažu da odjebem
Jednostavno znaš da ne možeš pobijediti