Dok sam hodao niz pločnik
Jednog ljubičastog poslijepodneva
Oslovi me glasnik
Svirajući jednostavan ton
na svojoj flautii - tu, tu, tu, tu
Srebrna kiša je padala
Na prljavo tlo grada Londona
Ljudi prolaze pored mene
u mojoj imaginarnoj ulici
Obične ljude je nemoguće upoznati
Vodeći razgovore
koji su uvijek nepotpuni
Pa, ja ne znam
Gdje bih mogao otići
Netko negdje mora znati
A ja ne znam
Ponovno bez posla
glumac zabavlja svoju ženu
s istim starim pričama
o njegovom običnom životu
Možda pretjeruje
o nevoljama i svađama
Pa, ja ne znam
Gdje bih mogao otići
Netko negdje mora znati
Dok sam puzao niz pločnik
Jednog nedjeljnog poslijepodneva
Uhvatio me policajac
Koji je nosio ružičasti balon
Privezan za nogu - tut, tut, tut, tut
Srebrna kiša je padala
Na prljavo tlo grada Londona
Netko negdje mora znati
Srebrna kiša je padala
Na prljavo tlo grada Londona