Naša ljubav bila je ista poput
travanjskog poslijepodneva,
koji je isto tako prolazan
kao i biti sretan.
Moglo je biti, ali nije bilo,
jer život je takav kakav je.
Preokrene nas naopačke,
vidiš, vidiš…
Naša ljubav bila je ista poput
jednog beskrajnog jutra,
nemoguća isto kao i ne umrijeti.
Prestala je da bude ili će da bude,
jer vrag je takav kakav je,
prikriven igra se s tobom,
vidiš, vidiš…
I sada smo poput
dva stranca koja samo tako odlaze,
samo kao dva stranca koja odlaze ostavljajući jedno drugo iza.
Ja sam još uvijek zaljubljen,
a ti još uvijek ne znaš da li si i bila(zaljubljena).
I ako sam te nekada volio,
vidiš, vidiš… nee ne nee
Nakon što smo se ponovno vidjeli
još jednom i uvijek je isto..
više kao dva stranca
koji odlaze ostavljajući jedno drugo iza.
Ovaj stranac se predao,
sve dok nije postao poput dlanova tvojih ruku.
A ti si samo glumila,
ja iako sam znao da lažeš, šutio sam..
i pitaš me da li sam te volio..
vidiš, vidiš…
Predvidio sam to,
a ti i dalje ne vjeruješ da se završilo.
Samo jednom saslušaj me,
vidiš, vidiš…
Gledaj nas ovdje kako govorimo si zbogom…