Pucao sam u sebe ne znam ni sam koliko puta
I ranjen i dalje hodam, i dalje stojim
Jer pored nje izbjegavam smrt
Jer u njenom plamenu je suština mog bivstvovanja
Bolnica koja živi u meni nosi njeno ime
To je recept, more ,vjetar, pjesma
Kad otkrijem da me udaljila sa svog sjevera
Na jugu je nađem kako puca u mom pravcu
U svakom koraku sudbine
Lebdeći na kormilu
Svjetlost koja povlači obarač mog glasa
I zovite me ludakom jer je volim
Jer slušam svoje srce
To je pobuna njegove slobode
Njegova koža, njegova istina, njegova žestoka ogrebotina
I više mi nije važno što niko ne shvata
Ko je krivac, ko je pogriješio
Jedino ko zna je ova samoća
Ove besmrtne ljubavi koja će nas oboje ubiti
Vječna borba srca i razuma
Sav bes istetoviran na koži
To je droga taj bes koji može
Otvorena knjiga koja me inspiriše bez čitanja
To je katastrofa u kojoj pronalazim ravnotežu
Cvijet koji me vraća u djetinstvo
To je zatvor u kom sam bio najslobodni
Bjegunac koji umire da bi se vratio
U svakom koraku sudbine
Lebdeći na kormilu
Svjetlost koja povlači obarač mog glasa
I zovite me ludakom jer je volim
Jer slušam svoje srce
To je pobuna njegove slobode
Njegova koža, njegova istina, njegova žestoka ogrebotina
I više mi nije važno što niko ne shvata
Ko je krivac, ko je pogriješio
Jedino ko zna je ova samoća
Ove besmrtne ljubavi koja će nas oboje ubiti
Uzdasi govore
Sami od sebe
Imamo dosta razloga
Možemo da promijenimo
Možemo da promijenimo
Za jednu novu sudbinu sa tobom, sa tobom
I zovite me ludakom je želim da se vrati
Do sulude razumljivosti
Da bih izgubio opet i opet povjerovao
Da mislim opet i osjetim drhtanje
Zovite me ludakom, ali ja sam njen
Tog ludila koje me je vezalo
Kako učiniti da zemlja ponovo procvijeta
I da me opet zavoli kao ja nju
Kao što ja volim nju
Tako ludo, ludo