Bio sam maleni dječak, devetogodišnjak
Cijeli svijet u mojim rukama
Pokušavao prebaciti tu loptu preko igrališta
Dodavao se s mojim starim
On bi uvijek rekao: "Žao mi je"
Svaki put kad je morao otići
A ja sam bio premalen da bih shvatio
Kad bi mi on rekao:
"Dok si mlad, uvijek misliš
Da će sunce zauvijek sjati
Doći će dan kad ćeš se morati sastati s rastankom
Sjedni, sine, uzmi me za ruku
Pogledaj me u oči
Upij ove riječi, obećaj mi
Da ćeš živjeti prije nego umreš"
Bilo mi je jedva sedamnaest, u ljeto sedamdeset devete
Već sam osjećao kao da mi ponestaje vremena
Imao sam tu curu, zaljubili smo se
Ili bolje rečeno, ona je mene imala
ta sudbonosna noć promijenila nam je živote
I stvorila uspomenu
Dok si mlad, uvijek misliš
Da će sunce zauvijek sjati
Doći će dan kad ćeš se morati sastati s rastankom
Polegla me, uzela me za ruku
Pogledala me u oči
I baš prije nego me poljubila, rekla mi je
Moramo živjeti prije nego umremo
Živi prije nego umreš
Naučiš voljeti, živjeti
Boriš se i opraštaš
Naučiš što je pravo, što krivo
Ti živiš prije nego umreš
Počinio sam pogreške, imao sam ponekad sreće
Ali ne žalim
nekih se stvari ne sjećam
Ali jednu stvar neću zaboraviti
Dok si mlad, uvijek misliš
Da će sunce zauvijek sjati
Doći će dan kad ćeš se morati sastati s rastankom
Vikni to glasno, neka netko negdje zna da si živ
Neka dobro upije ove riječi
Živi prije nego umreš
Živi prije nego umreš
Hej
Živi prije nego umreš
Nauči voljeti, živjeti
Boriš se i opraštaš
Suočavaš se s najmračnijom noći
Samo živi prije nego umreš