Lipa zelenela je [Croatian translation]

Mi, njen 8.a, pjevali smo na pogrebu.

Lipa je zelenjela, jer ju je pogazio kamion,

učenicu iz razreda, preko glave, koju sam nadao se gledati

u bjeloj košulji, u rukama cvijeće, zatim, kada su je uredili,

znaš, gips i preko malo kože.

Za njezinu mamu su nosili stolicu.Plakala je i puzala.

Lipa je zelenjela, jer je nismo voljeli, umrla je,

učinila je jedinu dobru stvar, da je umrla sredinom maja.

Danas zvuči zlobno, a onda:

Učenici, mir! Umjesto fizike biti će pjevačka vježba!

Zatim je iz naših spisova postala lijepa, dobra, nestašna.

Lipa je zelenjela, i lagao sam, da smo se sakrili

u kabinet biologije, među škrgoustko* i domaće zece,

i lagao sam svim svojim novim djevojkama,

da mi je prvu pogazio kamion,

i da, kada sam ju gnječio, šaptala je:

ne tu, ne tu, ne sada, poslije.

I danas mi dođe, kada se napijem

u nekoj novoj i dobroj ekipi: Lipa je zelenjela,

pričam im i uvijek dodam.

Na njezinim dugim krasnim nogama joj zamjeram,

da je ostala rosno mlada i kada smo se vračali doma,

sjetim se, da sam, kada smo zadnji put zajedno pili,

već im o tome sve ispričao.

Ne tu, ne tu, ne sada, poslije.

(2x)