Ova močvara je od riječi napravljena,
godinama pomazana,
Ako tko ne zna dati oprost,
umrijeti će na mjestu,
Probala sam šeprtljavo
biti kao prije,
ali nastavlja se kišni dan,
utapam se svejedno.
Netko mi je šapnuo otiđi,
glasovi u glavi viču idi već jednom,
prije nego ćeš vidjeti sve utopljene.
Zašto je um vječni zatočenik svojeg dvorca
preokreće slike kako mu se svidi,
i zlo može vidjeti gdje god želi,
ružnoća iz ružnog ne ide ka okončanju,
I svatko je zaštitnički prema svojima
okrećem se dok još nisam ogorčena,
kad u bijesu vreba klopka bez dna,
potrčati ću dok još nisam utonula.
Ova močvara je tame dom,
duhovi bulje,
ako ne želim svoje noge smočiti,
tko će me prisiliti?
Vidjela sam svoje zrcalo kako se mijenja,
slika se izobličuje,
Ne razumijem svrhu,
što je svega uzrok?
Zašto je um vječni zatočenik svojeg dvorca
preokreće slike kako mu se svidi,
i zlo može vidjeti gdje god želi,
ružnoća iz ružnog ne ide ka okončanju,
I svatko je zaštitnički prema svojima
okrećem se dok još nisam ogorčena,
kad u bijesu vreba klopka bez dna,
potrčati ću dok još nisam utonula.
Zašto je um vječni zatočenik svojeg dvorca
preokreće slike kako mu se svidi,
i zlo može vidjeti gdje god želi,
ružnoća iz ružnog ne ide ka okončanju,
I svatko je zaštitnički prema svojima
okrećem se dok još nisam ogorčena,
kad u bijesu vreba klopka bez dna,
potrčati ću dok još nisam utonula.