Jednom davno tako si se fino dotjerivala
Rušila si likove dok kažeš keks na vrhuncu, nisi?
Ljudi zvali, rekli bi pazi lutko, sigurno ćeš pući
Mislila si da te svi oni zezaju
Smijala si se
Svima koji su visjeli okolo
Sad ne pričaš tako glasno
Sad se ne činiš tako ponosna
Što moraš moljakat za svoj idući obrok
Kakav je osjećaj
Kakav je osjećaj
Biti bez doma
Kao potpuni neznanac
Kao zakotrljan kamen?
Išla si u najbolju školu, dobro, gđice usamljena
Ali znaš da si se samo zezala tamo
I nitko te nikad nije učio kako živjeti na ulici
I sad shvatiš da se moraš naviknuti na to
Rekla si da se nikad nećeš miriti
S tajanstvenom zamkom, ali sad shvatiš
On ne izmišlja nikakve isprike
Dok buljiš u prazninu njegovih očiju
I pitaš ga možete li se dogovoriti?
Kakav je osjećaj
Kakav je osjećaj
Biti sam za sebe
Bez ikakvog puta kući
Kao potpuni neznanac
Kao zakotrljan kamen?
Nikad se nisi osvrnula vidjeti grimase na licima žonglera i klaunova
Kad su dolazili i radili trikove za tebe
Nikad nisi razumjela da od toga nikakve koristi
Ne bi trebala dopuštati drugima da stvaraju zabavu tebi
Prije si se vozala na kromiranome konju sa svojim diplomatom
Koji je na ramenu nosio sijamsku mačku
Nije li gadno kad otkriješ da
On nije zapravo bio tamo gdje je to
Nakon što je od tebe uzeo sve što je mogao ukrasti
Kakav je osjećaj
Kakav je osjećaj
Biti sam za sebe
Bez ikakvog puta kući
Kao potpuni neznanac
Kao zakotrljan kamen?
Princeza u tornju i svi zgodni ljudi
Piju, misle da su uspjeli
Izmjenjuju svakakve skupe darove i stvari
Ali ti bi radije dignula svoj dijamantni prsten, radije bi ga založila, dušo
Prije si bila tako zabavljena
Napoleonima u prnjama i jezikom koji su koristili
Idi sad k njemu, zove te, ne možeš odbiti
Kad nemaš ništa, nemaš što izgubiti
Sad si nevidljiva, nemaš nikakvih tajni za skrivanje
Kakav je osjećaj
Kakav je osjećaj
Biti sam za sebe
Bez ikakvog puta kući
Kao potpuni neznanac
Kao zakotrljan kamen?