Pa samo trebaš svjetlo kad je mrak,
Sunce ti nedostaje samo kada padne snijeg,
Znaš da je voliš samo kad je pustiš da ode...
Samo kad se osjećaš loše znaš da si bio sretan,
Samo kada ti nedostaje dom, mrziš put,
Znaš da je voliš samo kad je pustiš da ode...
I pustio si je da ode...
Buljiš u dno čaše,
Nadaš se da jednog dana ćeš učini da san traje,
ali snovi dođu polako i odlaze tako brzo...
Vidiš je kada zatvori oči,
Možda ćeš jednoga dana razumjeti zašto
sve što dotakneš sigurno umire...
Ali samo trebaš svjetlo kad je mrak,
Sunce ti nedostaje samo kada padne snijeg,
Znaš da je voliš samo kad je pustiš da ode...
Samo kad se osjećaš loše znaš da si bio sretan,
Samo kada ti nedostaje dom, mrziš put,
Znaš da je voliš samo kad je pustiš da ode...
U mraku buljiš u strop,
Isti stari prazni osjećaj u tvom srce,
jer ljubav dolazi polako i odlazi tako brzo...
Vidiš je kada zaspneš,
ali nikada da je dodirneš i nikada da je zadržiš,
jer je voliš previše i zaronio si preduboko...
Pa samo trebaš svjetlo kad je mrak,
Sunce ti nedostaje samo kada padne snijeg,
Znaš da je voliš samo kad je pustiš da ode...
Samo kad se osjećaš loše znaš da si bio sretan,
Samo kada ti nedostaje dom, mrziš put,
Znaš da je voliš samo kad je pustiš da ode...
I pusti si je da ode... oh oh oh... oh oh...
I pusti si je da ode... oh oh oh... oh oh...
Pustio si je da ode...
Jer samo trebaš svjetlo kad je mrak,
Sunce ti nedostaje samo kada padne snijeg,
Znaš da je voliš samo kad je pustiš da ode...
Samo kad se osjećaš loše znaš da si bio sretan,
Samo kada ti nedostaje dom, mrziš put,
Znaš da je voliš samo kad je pustiš da ode...
Jer samo trebaš svjetlo kad je mrak,
Sunce ti nedostaje samo kada padne snijeg,
Znaš da je voliš samo kad je pustiš da ode...
Samo kad se osjećaš loše znaš da si bio sretan,
Samo kada ti nedostaje dom, mrziš put,
Znaš da je voliš samo kad je pustiš da ode...
I pustio si je da ode.