Na crkvenome tornju šest je sati
Cvijeće stvara poeziju na trgu
Iz vijećnica izlazi jedna djevojka
Kao i svake večeri čekam je, ona mi se smiješi
Trebao bih razgovarati s njom pod bilo koju cijenu
Govorit ću joj riječi tuge
Riječi koje se izgovaraju očima
Izgovaranje mi se čini smiješno
Bacam se i onda povlačim
Pred ispraznom frazom
Koja razbija lomljivi trenutak
Jednog susreta
Jednog susreta
Govorit ću joj riječi tuge
One koje ljude tjeraju na smijeh
Dozivat ću je bez da ju imenujem
Ja sam možda demode
Zimski vjetar puše u travnju
Volim nepokretnu tišinu
Jednog susreta
Jednog susreta
Nema više sata, ni zvonika
Na trgu su stabla usnula
Vraćam se noćnim vlakom
Na peronu ju vidim kako mi se smiješi
Bilo bi dobro da ona shvati pod bilo koju cijenu
Govorit ću joj riječi tuge
Riječi koje se izgovaraju očima
Sve isprike koje se nude
Poput poljubaca su koji se kradu
Ostaje neka fina gorčina
Koja bi pokvarila lomljivi trenutak
Naših ponovnih susreta
Naših ponovnih susreta
Govorit ću joj riječi tuge
One koje ljude tjeraju na smijeh
Jedna priča o ljubavi bez riječi
Ne treba više protokol
I svi besmisleni govori
Pomalo bi okrnjili stil
Naših ponovnih susreta
Naših ponovnih susreta
Govorit ću joj riječi tuge
Riječi koje se izgovaraju očima
Govorit ću joj riječi tuge
One koje ljude tjeraju na smijeh
Sve riječi tuge
Sve riječi tuge