Šest je sati na crkvenome tornju
Na trgu cvijeće stvara poeziju
Djevojka izlazi iz vijećnice
Kao svake večeri, ja ju čekam
Ona mi se smiješi
Trebao bih joj se obratiti
Pod svaku cijenu
Reći ću joj tužne* riječi
Riječi koje se govore očima
Govorenje mi se čini smiješnim
Bacit ću se i onda povući
Pred besmislenom frazom
Koja uništava krhki trenutak
Jednoga susreta
Jednoga susreta
Reći ću joj tužne riječi
One koje vraćaju ljudima sreću
Dozvat ću ju bez imenovanja
Možda sam staromodan
Zimski vjetar što puše u travnju
Volim paralizirajuću tišinu
Jednoga susreta
Jednoga susreta
Nema više sata, ni tornja
Po trgu leži drveće
Vraćam se noćnim vlakom
Preko perona vidim nju
Koja mi se smiješi
Bitno je da me shvati
Pod svaku cijenu
Reći ću joj tužne riječi
Riječi koje se govore očima
Sve isprike koje dajemo
Kao ukradeni su poljupci
Ostaje jedna prikrivena mržnja
Koja bi pokvarila krhki trenutak
Našeg ponovnog susreta
Našeg ponovnog susreta
Reći ću joj tužne riječi
One koje vraćaju ljudima sreću
Priču o ljubavi bez riječi
Nema potrebe za uobičajenim
I sva duga jalova izlaganja
Okrhnula bi ponešto način
Našeg ponovnog susreta
Našeg ponovnog susreta
Reći ću joj tužne riječi
One koje vraćaju ljudima sreću
Reći ću joj tužne riječi
Sve one koje vraćaju ljudima sreću
Sve riječi tužne