Nakon noći,
Prije dana,
I kroz trsku.
Nakon noći,
Prije dana,
Ići ću u potragu za svjetlima što su visoko
U nevinih su ruke pune
Vodim te da baciš medalje
U plavetnilo fontana
I da pokupimo opet te vizije
Što su se nudile drugom prilikom poput kruna
Te vizije što su se razmjenjivale
Da bi se rekle, da bi se pamtile
Ja sam stražar, ti si muzej
Želim osjetiti lišće mente kako pucketa
Pod našim zubima s kolorofilom koji bježi
I natjerati te da slušaš zvuk zvona
Što stvaraju zvonjavu barjaka paviljona
O jarbole
U dnu veličanstveni huk mora što ga vraća
Gore, procesija
Puževa oblaka niskih i bijelih
Želio bih te upoznati sa ženskim iscjetkom
I kraljicama bala
Što nas oblače u toalete i dijademe
Na križanju Amsterdamske i 80-te
Dotle ću ja tebi staviti na zglob
Narukvice od pamuka što će postati cvjetne narukvice,
Onda trake, onda violine
Nosim grb svoga klana,
Dao sam ga ugravirati na vidljivu stranu svoga srca
Ali ne boli nimalo, uvjeravam te, baš naprotiv
Naše sam blještave uspomene dao izvesti na dva noćna ogrtača
Kojima su me opskrbila moja braća tkalci, svilaši
Imam u ruci svoje konope za sidrenje
Spreman sam
Nakon noći,
Prije dana,
I kroz trsku.
Nakon noći,
Prije dana,
Nudim ti svjetla što su visoko
Nevinima su ruke pune
Vodim te da zaroniš u Seinu
I da plivaš u jakim strujama Beauchampa
Da plivaš u rijekama, protiv struje
Onda se okupaš u vrućoj kupki
Gdje ćeš si kožu oprati magarećim mlijekom
Prije nego ti ja osušim tijelo, kao prije
Kad smo bili adolescenti
Želim voditi ljubav na poljima,
Na čistinama, u taksijima
Želim voditi ljubav posvuda
Čak i na krovovima Pariza
Želim obitavati u rupici na tvome vratu
I tvojim plahtama što odišu ljubičicama
Dok gospa umotana u crveni šal
Blagoslivlja naša čela u tišini
Križevima balzama od kamfora
Pokazat ću ti kako dosegnuti
Bijele loptice na grmu biserka
Da bi pucali pod našim nogama i među našim prstima
Prije nego odem promatrati svjetlost lanterni što svijetle
I što svjetlucaju na obalama uspavane rijeke
Čiju površinu mreškaju naleti vjetra
Želim ponuditi tu cigaretu svojoj majci
Tu cigaretu od poslije rata i njezin miris vanilije
Vodim te da vidiš rozni granit
Tih otoka kojih se ne možemo riješiti
Ali su tu za našu zaštitu
Vodim te da sve odigraš ponovno, možda sve izgubiš
Možda i da sve zgrabiš, sve okreneš, sve osvojiš
Nakon noći,
Prije dana,
I kroz trsku.
Nakon noći,
Prije dana,
Nudim ti svjetla što su visoko
Nevinima su ruke pune
Vodim te vidjeti Toledo, Cavour, Siennu i Navonu
Dotaknuti keramiku na ulicama Lisabona
I bijeli mramor, gladak i sjajan u palačama
Želim čuti salam od vozača
I da nam kaže
"Djeco, odvest ću vas u Orleans ako želite"
Želim ti ponuditi zvuk srebrnog pribora u dodiru s kristalom
I moje dragocjene riječi
Želim slušati pripovijesti iz starine iznova i iznova
Te tisućljetne priče što se iznova rađaju
Upoznali smo se prije 3000 godina, sad smo se iznova pronašli
I naša djeca će napraviti isto
Vodim te daleko od kandži, od ljutnje
Daleko od žaljenja, daleko od mučnina
Vodim te daleko od barbarstva i vonja zapaljenog kerozina
Vodim te u trku za djevojkama
Za momcima, za snovima
I razmišljati o životu, onim ljudima s kojima nam se krste putevi
U koje se zaljubljujemo dva puta, tri puta
Moramo još putovati zemljom
Moramo naći sto tisuća sestara i sto tisuća braće
Da nikad više ne bi bili sami na grobljima
Onda na brežuljku Palatinu
Povrh bizantskih kupola
Bit ćemo postavljeni
Bit ćemo naoružani svojim dijamantnim strelicama
Da bi postali strijelci i dobili svoja svjetla visoko gore
Nakon noći,
Prije dana,
I kroz trsku.
Nakon noći,
Prije dana,
Nudim ti svjetla što su visoko
Nakon noći,
Prije dana,
I kroz trsku.
Nakon noći,
Prije dana,
Nudim ti svjetla što su visoko