Les Amants d'un jour [Croatian translation]

Ja, ja brišem čaše

U dnu kavane.

Imam previše posla

Da bih stigla sanjati.

I u ovom okruženju

Prozaičnom do bola,

Još mi se učini

Da ih vidim kako dolaze...

Stigli su

Držeći se za ruke,

Čudesnim odsjajem

Dva kerubina

Što nose sunce.

Tražili su

Smirenim glasom

Krov pod kojim bi se voljeli

U srcu grada.

I sjećam se

Kako su se gledali

Zračili nježnošću.

Soba hotela

Požutjeli papir

I kad sam zatvorila

Vrata za njima

Vidjeh toliko sunca

U dubini njihovih očiju

Da me boljelo,

Da me boljelo....

Ja, ja brišem čaše

U dnu kavane.

Imam previše posla

Da bih stigla sanjati.

I u ovom okruženju

Prozaičnom do bola,

Tijelo do tijela

Pronašli smo ih...

Pronašli smo ih

Držali su se za ruke

Očiju zatvorenih

Za nadolazeća jutra

Ispunjeni suncem

Ležali su

Sjedinjeni i smireni

Na iskopanom krevetu

U srcu grada.

I sjećam se

Zatvaranja

U malome danu

Hotelske sobe

Ljubavnika za jedan dan

Ali usjekli su se

Duboko u dno srca

Okus njihova sunca

I toliko boja

Da me boljelo,

Da me boljelo...

Ja, ja brišem čaše

U dnu kavane.

Imam previše posla

Da bih stigla sanjati.

I u ovom okruženju

Prozaičnom do bola,

I uvijek je vani...

Soba za iznajmljivanje*....