Ja, ja brišem čaše
U dnu kavane.
Imam previše posla
Da bih stigla sanjati.
I u ovom okruženju
Prozaičnom do bola,
Još mi se učini
Da ih vidim kako dolaze...
Stigli su
Držeći se za ruke,
Čudesnim odsjajem
Dva kerubina
Što nose sunce.
Tražili su
Smirenim glasom
Krov pod kojim bi se voljeli
U srcu grada.
I sjećam se
Kako su se gledali
Zračili nježnošću.
Soba hotela
Požutjeli papir
I kad sam zatvorila
Vrata za njima
Vidjeh toliko sunca
U dubini njihovih očiju
Da me boljelo,
Da me boljelo....
Ja, ja brišem čaše
U dnu kavane.
Imam previše posla
Da bih stigla sanjati.
I u ovom okruženju
Prozaičnom do bola,
Tijelo do tijela
Pronašli smo ih...
Pronašli smo ih
Držali su se za ruke
Očiju zatvorenih
Za nadolazeća jutra
Ispunjeni suncem
Ležali su
Sjedinjeni i smireni
Na iskopanom krevetu
U srcu grada.
I sjećam se
Zatvaranja
U malome danu
Hotelske sobe
Ljubavnika za jedan dan
Ali usjekli su se
Duboko u dno srca
Okus njihova sunca
I toliko boja
Da me boljelo,
Da me boljelo...
Ja, ja brišem čaše
U dnu kavane.
Imam previše posla
Da bih stigla sanjati.
I u ovom okruženju
Prozaičnom do bola,
I uvijek je vani...
Soba za iznajmljivanje*....