Limun,prozirna na suncu
Nosila je limun,prozirna na danjem svjetlu
Natjerati će te da plačeš, natjerat će te da šapućeš i jecaš
Kad si suh ona izvlači vodu iz kamena
Osjećam se kao da se polako, polako, polako provlačim ispod
Osjećam se kao da se ne držim ni za što
Nosila je limun da oboji hladnu sivu noć
Imala je blaženstvo i čvrsto ga je držala
Čovjek napravi sliku,pokretnu sliku
Kroz projicirano svjetlo, može vidjeti sebe izbliza
Čovjek hvata boju, čovjek voli gledati
On pretvara svoj novac u svjetlo kako bi je gledao
A ja se osjećam kao da se udaljujem, udaljujem, udaljujem od kopna
A ja se osjaćem kao da plivam prema njoj
Ponoć je gdje dan počinje
Limun, prozirna na suncu
Čovjek izgradi grad, sa bankama i katedralama
Čovjek tali pijesak da vidi vanjski svijet
Čovjek napravi auto,i izgradi cestu da (ih) njome vozi
Čovjek sanja o odlasku, ali uvijek zaostaje
Sresti ćeš je tamo
Ona je tvoje odredište
Moraš doći do nje
Ona je mašta
I ovo su dani kad naš rad postaje raskidan
I ovo su dani kad tražimo nešto drugo
Ponoć je gdje dan počinje
Čovjek napravi sliku,pokretnu sliku
Kroz projicirano svjetlo, može vidjeti sebe izbliza
Čovjek hvata boju, čovjek voli gledati
On pretvara svoj novac u svjetlo kako bi je gledao
Sresti ćeš je tamo
Ona je tvoje odredište
Moraš doći do nje
Ona je mašta
Ona je sanjar,ona je mašta
Kroz projicirano svjetlo,može vidjeti sebe izbliza