Tuga, samoća, bol, disanje
Noći...
To naravno nije ono što ti želiš
A ja postajem sve zločestija i tvrdoglavija
Svaki put se iščupam s korijenom
Ostavljajući duboke rane, užasne ožiljke
I svejedno letim istom putanjom
Postajući zbog toga zločestija i tvrdoglavija
Opet i opet se čupajući iz korijena
Dragi, tvoje ime je legija
Ti si opsjednut i zato ja ne uzimam telefon
Pridržavam se krevetskog režima
Ali u zrcalu si ti
Iz slavine izvire tvoj smijeh
Ne možeš me pustiti
A ja ne mogu svih vas
Ti si iza svakog ugla
U krilima leptira, u krošnjama drveća
I tu uopće nije stvar u magičnim formulama, napitcima
Demoni traže toplinu i suosjećanje
Predajem se vatri, razbijam se na komadiće
Ostavljam opekotine i bolne posjekotine
Svejedno ćeš me ti raniti jače nego staklo i željezo
Demoni traže toplinu i suosjećanje
Predajem se vatri, razbijam se na komadiće
Dragi, tvoje ime je legija
Ti si opsjednut i zato ja ne uzimam telefon
Pridržavam se krevetskog režima
Ali u zrcalu si ti
Iz slavine izvire tvoj smijeh
Ne možeš me pustiti
A ja ne mogu svih vas
Pala sam u sve zamke i crne rupe
Šetala sam nad bezdanom po rubu stvarnog svijeta
Otišla sam samo malo ranije nego što je bilo prekasno
Zatvaram oči, nestaju zvijezde
Dragi, tvoje ime je legija
Ti si opsjednut i zato ja ne uzimam telefon
Pridržavam se krevetskog režima
Ali u zrcalu si ti
Iz slavine izvire tvoj smijeh
Ne možeš me pustiti
A ja ne mogu svih vas