U našem starom žutom soliteru,
priče idu u istom smjeru,
svi govore da si ledena.
A kad te vide ti si uvijek sama,
nećeš ni da pričaš s nama,
bas si slatka i vrlo dosadna.
I ne znam ko je lud,
da se na tebe pali,
kad ti nešto u glavi fali.
Ne zanosim se jako često
i dobro znam gde mi je mjesto,
a mjesto je moje kraj tebe.
A ja sam opet lud,
pa se na tebe palim,
jer samo ja ti u glavi falim.
Obući ću sve bijelo, čisto,
bijelo, providno uz tijelo,
a tvoje crne oči, oči crne
gledat će me vrelo.
Ubrat ću dve ruže majske,
ruže da ti kosu zlate,
pozvat ću svirače da nas noćas
kroz grad prate.
Ni ledena, ni dosadna
ti nećeš biti,
do jutra ćeš sa usana
ti mojih piti.