Le passanti [Croatian translation]

Posvećujem ovu pjesmu

Svakoj ženi, zamišljenoj ljubavi

U trenutku slobode

Onoj poznatoj samo

Kada nije bilo vremena i kada je vrijedilo

Izgubiti se u stoljeću više

Onoj skoro zamišljenoj

U žurbi je videć prolazeći

S balkona, tajanstvenu

I voliš sjećati se osmjeha

Kojeg nisi napravio, a htio si

U vakuumu sreće

Uz suputnicu

Njezine oči, najljepši krajolik

Čini se, kraći su puti

I možda si jedini što shvaća

Ali koji je pusti, ne idući za njom

Ne dodirnuvši joj ruku

Onima već uzetima

Koje doživljavaju ove ure razočarane

S čovjekom već previše izmijenjenim

Pustio si beskorisno ludilo

Gledajući u dubinu sjete

Isčeznule budućnosti

Slike milovane na trenutak

Ubrzo bit će u gužvi dalekoj

Zaobiđene mnogo bližim sjećanjima

Sjećanja su sve rjeđa

Za osjetiti ono malo sreće

Iz epizoda s tih puteva

Ali ako ti život prestane pomagati

Mnogo je teže zaboraviti

Te izvore sreće

Poljupce koje se nisi usudio dati

Prilike ostavljene na čekanje

U očima nikada više pogledanim

Tada, u trenucima samoće

Kada žaljenje postane navika

Za načinom da se to proživi zajedno

Plačemo, za usnama odsutnim

Svih onih divnih prolaznica

Koje nismo uspjeli zadržati