Poletjela su, ptica jata, oblacima.
Tuđim krilima, neki dani lete na njima.
A ja samo, oči sklopin,
lakše je kad se kraj ne vidi.
Zvijezde ubirem, ukradenim poljupcima.
Svijeća izgori, tu još negdje svjetla trag ima.
Samo noći, tamom sjaje,
lakše je kad se kraj ne vidi.
Kad svi snovi, k'o onda, nije davno.
U lijenoj dugoj noći, probude pitanja.
Sneno jutro, k'o opomenu spusti,
na jastuk bijeli samo, trag slanih svitanja.
Jedan uzdah, da nije preko broja.
U uzaludnoj čežnji, ja kao poželim.
Kovač stari, u njedrima još kujem,
tu potkovu od sreće, da nekom udijelim.
(Zvijezde ubirem)
Zvijezde ubirem, ukradenim poljupcima.
Svijeća izgori, tu još negdje svjetla trag ima.
Samo noći, tamom sjaje,
lakše je kad se kraj ne vidi.
Kad svi snovi, k'o onda, nije davno.
U lijenoj dugoj noći, probude pitanja.
Sneno jutro, k'o opomenu spusti,
na jastuk bijeli samo, trag slanih svitanja.
Jedan uzdah, da nije preko broja.
U uzaludnoj čežnji, ja kao poželim.
Kovač stari, u njedrima još kujem,
tu potkovu od sreće, da nekom udijelim.
Kovač stari, u njedrima još kujem,
tu potkovu od sreće, da nekom udijelim...