Negdje u meni rane duboke,
izmedju prsta lete godine,
bila si moja ljubav jedina,
pod blatnim nebom crvena jabuka.
Lagano umirem u tvome sjećanju,
topim se, nestajem, k'o snijeg u proljeću.
Visoko gore, iznad prozora,
plavih od kiša moga sjećanja,
u ponor svijetla kaplju zvjezdice,
tako ću i ja, draga, bez tebe.