Budućnost je crna,
srce je iskreno,
ali niko ne misli
na njegovu sudbinu.
I ne zna gde ide,
ona ne zna sta radi,
ali je sigurna da će sutra zasijati.
Svi je gledaju,
sada pričaju,prilaze,
mirišu je,dodiruju je,
i u međuvremenu je zovu.
Ko je?
Kraljica noći? Ne!
Onda je svetica? Ne!
Izgubljena lutka? Ne!
Nijedna od njih? Ne.
Mislili su da je terorista
sa bandom iza leđa koja je čeka,
mislili su da je terorista
zaključali su je u kavezu,
sa rukama na glavi,
savijenu na stomaku.
Bežali su svi,
svi su bežali,
stanica je stala,
voz nije polazio.
Ali šta se desilo
Vezali su joj zglobove
stavili su joj noge prepletene sa strane.
Mislili su da terorista,
i sada ima umorne oči,
i tužno lice,tužno kao sveci.
Mislili su da je terorista
sa bandom iza leđa koja je čeka,
mislili su da je terorista
zaključali su je u kavezu,
sa rukama na glavi,
savijenu na stomaku.
Jedna žena,
sama,sama,ostavljena
zato sto ima tužno lice,
jer nema ništa u dzepu,
jer nema ništa u dzepu,
jer nema ništa u dzepu,
jer nema ništa u dzepu,
ništa više.
Izgubljena lutka? Ne!
Onda je svetica? Ne!
Kraljica noći? Ne!
Nijedna od njih? Ne.
Mislili su da je terorista
sa bandom iza leđa koja je čeka,
mislili su da je terorista
zaključali su je u kavezu,
sa rukama na glavi,
savijenu na stomaku.