Marco je otišao i ne vraća se više
Vlak u 7 i 30h bez njega
To je metalno srce bez duše
u hladnom sivom gradskom jutru.
U školi je klupa prazna, Marco je u meni
Sladak je njegov dah između mojih misli
Čini se da nas ogromne daljine dijele,
ali srce snažno kuca u meni
Tko zna pomisliš li na mene
ako nikad ne pričaš sa svojima
ako se skrivaš poput mene
pobjegneš od pogleda i ostaneš
Zatvoren u svojoj sobi i ne želiš jesti
Držiš jastuk čvrsto uz sebe
I plačeš, ne znaš
koliko će ti još samoća nauditi.
Marco, u svom dnevniku imam fotografiju
Imaš oči pomalo sramežljivog djeteta
Držim je čvrsto uz svoje srce i osjećam da si tu
između zadaća iz engleskog i matematike
Tvoj otac i njegovi savjeti, kakva monotonija
On te je sa svojim poslom odveo
Sigurno te nikad nije pitao za mišljenje
Rekao je: "Jednog dana ćeš me razumjeti"
Tko zna pomisliš li na mene
ako prijateljima govoriš
da ne patiš više zbog mene,
ali nije lako, znaš.
U školi više ne mogu izdržati
i popodneva bez tebe
Učenje je beskorisno, sve misli
idu k tebi
Nije moguće podijeliti
Naš život
Molim te, čekaj me, ljubavi moja,
ali ne znam kako da te zavaram
Usamljenost između nas
Ova tišina u meni
To je nespokoj življenja
života bez tebe
Molim te, čekaj me, jer
ne mogu živjeti bez tebe
Nije moguće podijeliti
našu priču