La puerta violeta [Serbian translation]

Jedna tužna djevojčica u ogledalu

gleda me mudro i ne želi da priča;

u kuhinji je sivo čudovište

koje razbija sve, i ne prestaje da viče.

Oko mog vrata je ruka

koja mi lagano ne da da dišem;

preko očiju mi je zavoj

mogu da nanjušim strah, i približava se.

Na glasnim žicama mi je čvor

koji mi prlja glas dok pjevam;

imam krivicu koja me stišće,

na ramenima mi je i od nje teško hodam

(Refren)

Ali nacrtala sam ljubičasta vrata na zidu

i kada sam ušla - oslobodila sam se

kao jedro broda kada se odvije.

Probudila sam se na zelenoj livadi, daleko odavde

trčala sam, vikala, smijala se.

Znam šta ne želim, sada sam na sigurnom

Jedan cvijet koji je uvenuo,

jedno drvo koje ne raste jer mu tu nije mjesto;

jedna kazna koja mi se nameće,

jedna strofa koja me križa i poništava.

Cijelo tijelo mi je u lancima,

ruke su mi popucale, a koža je puna bora;

duhovi pričaju u potiljku,

a rana se ponovo otvara i krvari.

U grlu mi je štiglić koji snažno leti...

Želim da bacim ključ i više se ne okrećem.

I zato sam nacrtala...