Pridružujem se svojoj sjeni na aveniji
moji koraci se gube između toliko ljudi
tražim jedna vrata, jedan izlaz gdje zajedno žive prošlost i sadašnjost
iznenada se zaustavljam, netko me promatra
uzimajući to u obzir, susrećem se s njima
i tamo su, tamo su, tamo su, tamo su
vidim kako vrijeme prolazi kroz Vrata Alcale
Jednog hladnog jutra došao je Karlo III.
sa značajnošću u zraku skinuo je šešir
veoma polako sa svoje kose
s dubokim glasom rekao je svome slugi
Tamo su Vrata Alcale
tamo su, tamo su
vidim kako vrijeme prolazi kroz Vrata Alcale
kopljanici s kaputima
monarsi drugim zemalja koji se hvale
koji dolaze izmišljajući rat
policija koja se odupire da ne prođu
i vječni san odlazi kako je i došo
i tamo su, tamo su, tamo su Vrata Alcale
tamo su, tamo su, vidim kako vrijeme prolazi kroz Vrata Alcale
Svi tirani se grle poput braće
izlažući ljudima svoja nečasna ćela
poslane na mandate
dvjesto studenata započinje pobunu
šezdesete su godine
i tamo su, tamo su Vrata Alcale
tamo su, tamo su, vidim kako vrijeme prolazi kroz Vrata Alcale
Izgubljen transvestit
svadljiva straža
obojane frizure, piercingi na tijelu
rockeri pobunjenici, suvremena samodopadnost
pjesnici i obješeni, zrak slobode
i tamo su Vrata Alcale
tamo su, tamo su, vidim kako vrijeme prolazi kroz Vrata Alcale
Gledam ispred sebe, gubim se u njihovim očima
njihovi stupovi me promatraju, njihova sjena me prati
ne pokušavam se sakriti, nitko ih ne vara
čitav život prolazi pred njihovim pogledom
pogledaj ih, pogledaj ih, pogledaj ih, pogledaj ih, pogledaj ih
Vrata Alcale, pogledaj ih, pogledaj ih, pogledaj ih, pogledaj ih