Slušaj me sada,
moram ti reći da
zauvijek može trajati samo jedan sat,
a ponekad malo i više.
Ono što ćeš mi reći
neću čuti,
jer ljubav je gluha kada se boji
ili kada je puna sebe..
Nismo oni koji obećavaju vječnost,
jer može se promjeniti smjer,
kuća, krevet..
I snovi mijenjaju svog nadređenog, ali
sada smo ovdje, ti..
Pitaš me što je
snijeg, baš prije no što padne.
Nije poput nas,
koji smo dva pera u zraku.
Pitaš me što je
ljubav, baš prije nego što umire.
Ako i postoji djelić zore u svitanje,
ja donijet ću ti je...
Stisnutu šaku
ima ovo srce
i ranjivo je, znaš,
iako čini se jako.
Nismo oni koji obećavaju vječnost,
jer možemo pasti u napast..
A onda ti..
Pitaš me što je
snijeg, baš prije no što padne.
Nije poput nas,
koji smo riječi u zraku.
Pitaš me što je
ljubav, baš prije nego što umire.
Ali jedino u što siguran sam je
(jedino u što siguran sam je)
U svitanje, zoru naći ću..
Pitaš me što je
snijeg, baš prije no što padne.
Nije poput nas,
koji smo dva pera u zraku.
Pitaš me što je
jedan trenutak, baš prije nego što umre.
Ali jedino u što siguran sam je
(jedino u što siguran sam je)
Da u svitanje, zoru naći ću..