Mrzim užurbano kretanje, žamor, maglu,
izvješeno vrijeme ovoga grada.
Mrzim cipele na petu, koje zabijem, ometena
sveprisutnim šahtovima ovoga grada
Mrzim se gledati u zrcalu ne zbog mana,
nego zbog gluposti
Volim ostati u điru znajući da ću se vratiti uvijek
u ovaj grad
I recite mi ima li smisla u vremenu, mom beskorisnom lutanju,
I recite mi postoji li stvarno cilj ili ću morati požuriti za srećom.
I žurim, žurim naprijed i vraćam se nazad
trčim, želim, počinjem drhtati,
tresem se snažno od tvoga daha
i mislim si, kako nemam kočnicu
koju bih jako stisnula, i ne bojim te se
Želim sve, želim te...
Želim te, želim te, želim te
Volim promet u centru, parkiram ometena,
tvoj osmijeh, moja nesigurnost
Volim činjenje prekršaja bez ikakvog pokušaja isprike
mir večeri, isključi grad
I volim sebe zbog toga zbog egocentrizma,
bez razuma
Volim otići u đir znajući da ću se vratiti uvijek,
u moj grad
I recite mi ima li smisla u vremenu, mom beskorisnom lutanju,
I recite mi postoji li stvarno cilj ili ću morati požuriti za srećom
I žurim, žurim naprijed i vraćam se nazad
trčim, želim, počinjem drhtati,
tresem se snažno od tvoga daha
i mislim si, kako nemam kočnicu
koju bih jako stisnula, i ne bojim te se
Želim sve, želim te...
Želim te, želim te, želim te
I reci mi ako hoćeš
I reci mi da nisi
Samo zbrkan odraz
kojega vidim pred nama
I žurim, žurim naprijed i vraćam se nazad
trčim, želim, počinjem drhtati,
tresem se snažno od tvoga daha
i mislim si, kako nemam kočnicu
koju bih jako stisnula, i ne bojim te se
Želim sve, želim te...
Želim te, želim te, želim te
Želim te, želim te, želim te