Tišina između nas počinje nas boljeti previše,
vjerujem da došao je tren da sve ostavi se iza nas.
Nemojmo tražiti izlaz, ako nikada nismo ni željeli ući,
ne sjećam se kišne nedjelje dok ljubimo se na kauču..
Zato što nikada nismo bili dobri u ljubavi,
zato što nikada nismo željeli da se vežemo,
Da imao sam ključ, tvojih zatvorenih očiju,
da mogao sam stvoriti svaku uspomenu, svaki zagrljaj..
Da danas pronađem odgovore i otkrijem lijek,
na kraju priče ne bi bilo ratova, ni oklopa..
Ni oklopa...
Znaš dobro da već neko vrijeme tražim način za razgovor,
znam da igraš se skrivača, nikada to nećeš prihvatiti.
Čemu služi ova laž, kada uvijek davao sam ti samo istinu,
ovo nije simuliranje, ova rana može nas ubiti...
I zato što nikada nismo bili dobri u ljubavi,
zato što nikada nismo željeli da se vežemo,
Da imao sam ključ, tvojih zatvorenih očiju,
da mogao sam stvoriti svaku uspomenu, svaki zagrljaj..
Da danas pronađem odgovore i otkrijem lijek,
na kraju priče ne bi bilo ratova, ni oklopa..
Uvijek smo pokušavali ići napred,
ako bi pala, ja pao bih s tobom.
Što god da se dogodi, znam da neću te mrziti,
jer ovako naučio sam voljeti.
Da imao sam ključ, tvojih zatvorenih očiju,
da mogao sam stvoriti svaku uspomenu, svaki zagrljaj..
Da danas pronađem odgovore i otkrijem lijek,
na kraju priče ne bi bilo ratova, ni oklopa..
Ni oklopa...