La guerra di Piero [Croatian translation]

Pokopan spavaš u žitnom polju

nisu ni ruža ni tulipan

koji probde pored tebe od sjene jaraka

nego su tisuća crvenih makova.

Uz obale svoje bujice

želim da otiđu srebrnaste štuke

a ne više leševi vojnika

nošeni na rukama od struje.

Ovako si rekao to je bilo zimi

kao i drugi ti si išao prema paklu

tužno hodaš kao tko to mora raditi

vjetar ti pljune snijeg u lice

Stani Pero, stani sada!

dopusti da će vjetar proći kroz tebe

to ti nosi glas palih boraca

tko je dao život, dobio je natrag križ.

Pa ti nisi ga čuo i vrijeme je prošlo

s godišnjim doba korakom jednog marša

a ti si jednog lijepog proljetnog

dana prelazio preko granice

A dok si marširao s dušom na ramena

vidio si muža na kraju doline

koji je imao tvoje takvo isto duševno raspoloženje

pa samo je bio u drugoj boji uniforme.

Pucaj na njega, Pero! Pucaj na njega sada!

I poslije jednog hitca, pucaj na njega opet

dok ga nećeš vidjeti beskrvan

dok padne na zemlju pokriti svoju krv.

Ako mu pucam u celo ili u srce

on će samo imati vrijeme umrjeti

pa meni će ostati vrijeme

vidjeti muževe oči koji umire.

I dok ti potrudiš za njega

on se okrene, vidi te i ima strah

i dok uzme artiljeriju,

on ne odvrati tebi tvoju udvornost.

Padao si na zemlju bez jadanja

a ti si odmah opazio

što neće ti vrijeme biti dosta

moliti za oproštanje zbog svakog grijeha.

Padao si na zemlju bez jadanja

a ti si odmah opazio

da je tvoj život savršio toga dana

i da neće uopće biti nikakav povratak.

Ivanka moja, treba puno hrabrosti

raspuknuti se u svibnju

Ivanka lijepa, bio bih htio ići

ravno prema paklu zimi.

A dok te žito čulo

na rukama si pograbio pušku

stisnuo si riječi u ustima koje su bile

previše sledjene okopnjeti ispod sunca

Pokopan spavaš u žitnom polju

nisu ni ruža ni tulipan

koji probde pored tebe od sjene jaraka

nego su tisuća crvenih makova.