Spavaš pokopan u žitu
Nisu ruže, nisu tulipani
Ti koji te gledaju iz sjene rova
Već tisuće crvenih makova
"Duž obale mog potoka
Želim da padnu srebrena svijetla
Nisu više leševi vojnika
Nošeni u naručju vode"
Kako su rekli, bila je zima
I, kao drugi, prema paklu
Išao si tužan kao oni koji moraju
Vjetar ti je zanosio snijeg u lice
Stani Piero, stani sad
Pusti vjetar da prođe kroza te
Umrlima u bitci ti donosiš glas
Koji su dali svoj život u zamjenu za orden
Ali ti nisi poslušao i vrijeme je prolazilo
Godišnjim dobima koracima Jave
I došao si da prijeđeš granicu
Jednog lijepog proljetnog dana
I dok si marširao sa dušom na leđima
Vidio si čovjeka dolje u dolini
Dolazio je istog raspoloženja kao tvoje
Ali u uniformi druge boje
Pucaj, Piero, pucaj odmah
I poslije hitca pucaj još jednom
Sve dok ga ne vidiš beživotna
Kako leži na tlu prekriven krvlju
"I ako ga puknem u čelo il' srce
Imat će vremena samo za umrijeti
Ali i dalje ću imati vremena vidjeti
Vidjeti oči umirućeg čovjeka"
I dok mu podaješ toliku pažnju
Okrene se, vidi te i preplaši se
I doprije do artiljerije
Ne uzvrateć uljudnošću
Padneš na tlo bez glasa
I shvatiš u čas
Da vremena neće biti dovoljno
Da zatražiš svaki oprost
Padneš na tlo bez glasa
I shvatiš u čas
Da ti je život taj dan završio
I nema ti povratka
"Moja Ninetta, za umrijeti u Maju
Treba mnogo hrabrosti
Draga Ninetta, radije bih u pakao
Nego ponovno u tu zimu"
I dok te je samo žito slušalo
U rukama si zadržao pušku
U ustima si zadržao toliko riječi
Toliko ledene da se odlede na suncu
Spavaš pokopan u žitu
Nisu ruže, nisu tulipani
Ti koji te gledaju iz sjene rova
Već tisuće crvenih makova