Čija li će sada biti hrabrost ako ne moja?
Ako se ugasi ovo svjetlo
Ostajem ja
Čija je najdublja odluka?
Izvan snova pretočenih u pjesmu
Danas prepoznajem zvuk
Svojeg vlastitog glasa
Vjerujem u prošlost punu naivnosti
Koja zapanjuje u svako doba
Jer kad mi se sve čini nejasnim
Kad se zaustavim da razmislim
U ogledalu ugledam nebo
I geografiju svoga puta
Sebi
Vraćam se sebi
Jer sam si naučila praviti društvo
U sebi
se ponovno rađam i zanemarujem tugu
Lijepa kako nisam bila nikad prije, nikad prije
Rame uz rame sa svojom sudbinom
Ispisanom na linijama dlana
Uragan koji me okreće
sam samo ja
Vidim nadu na dnu ovog zaborava
Mana je iskustvo koje još uvijek nemam
Ali to me ne brine
Više se ne bojim
Sebi
Vraćam se sebi
Jer sam si naučila praviti društvo
U sebi
Ponavljam neku besmislicu, neke stihove
Lijepa kao što se nisam osjećala nikad prije, nikad prije
S očima usmjerenim prema horizontu
Na asfaltu ostavljam svoje tragove
Što je samoća?
Što je to?
Želim to odlučiti
Sama
Sama
Vraćam se sebi
Da više nikada ne odem
Vraćam se sebi
U ogledalu otkrivam nebo
I geografiju svoga puta
Moga puta