"I ko će biti hrabar ako ne ja?
Ako se ugasi to svijetlo
Ja ću ostati
Ko će preuzeti najdublju odluku?
Negdje gdje se snovi pretvore u pjesmu
Danas prepoznajem zvuk
Svog glasa
Vjerujem u prošlost natovarenu naivnošću
Koja zahvata bilo koje godine
Jer kada se sve čini malo nejasno
Ako se zaustavim da razmislim o tome
Pronašla sam ogledalo u nebu
To je zemljopis (geografija) mog puta
Sebi
Vraćam se sebi
Jer sam naučila da budem s sobom
U sebi
Preporođena sam i ne zanima me tuga
Lijepa kao što nikada sebe nisam vidjela, nikada
Rame do ramena svojoj sudbini
Napisano na linijama moje ruke
Orkan koji me okružuje
Sam samo ja
Vidim nadu u oproštaju
Mana je to što još nemam iskustava
Ali me to više ne brine
Više se ne bojim
Sebi
Vraćam se sebi
Jer sam naučila da budem s sobom
U sebi
Ponavljam besmislice (gluposti), pjesmu (poemu)
Lijepa sam kao što se nikada nisam osjećala,
nikada
Oči pravo k horizontu
Ostavljam svoje otiske na asfaltu
Šta je samoća?
Šta je?
Želja mi je da razumijem to
Sebi
Sebi
Vraćam se sebi
Više nikada neću otići
Vraćam se sebi
Pronašla sam ogledalo u nebu
To je zemljopis (geografija) mog puta
Mog puta"